BLOGGER TEMPLATES AND TWITTER BACKGROUNDS »

петак, 24. јул 2009.

Nica fensi letovanje






Nica, fancy letovanje
Prilično skupa, ali savršeno organizovana, Nica pruža kompletan letnji provod
Za Nicu je oduvek važilo da ima ponešto za svakoga, a to je manje-više istina.
Osim plaža i hladnih koktela, Nica ima i dobro opremljene umetničke muzeje, rimske ruševine, festivale, neke od najboljih restorana u Francuskoj, i klabing za svaku pohvalu.
Nica je glavni turistički centar na Azurnoj obali, i posle Pariza je druga najpopularnija turistička destinacija u Francuskoj.
PLAŽE
Obalom se smenjuju privatne i javne plaže, u glavnom sa krupnim i pljosnatim šljunkom koji lokalci zovu les galets (le gale).
Turistima se sugeriše da na plažu ponesu sandale za vodu, jer hodanje po galeima može da bude neugodno. Topless sunčanje je uobičajeno i prihvatljivo.
Privatne plaže se naplaćuju, ali su kompletno opremljene, i uz ligeštul se često dobija i veliki frotirski peškir, a kelneri donose piće do vaše ležaljke. Ulaz na privatne plaže je između 10€ i 20€, najčešće se dodatno naplaćuju suncobran (oko 5€) i ligeštuli (oko 15€), a unošenje sopstvene hrane je obično zabranjeno. Dan na nekoj od fancy privatnih plaža u Nici može da bude prilično skupo, ali i nezaboravno i krajnje opuštajuće iskustvo. Jedna od najboljih privatnih plaža u gradu je Castel Plage, odmah ispod tvrđave.
Javne plaže su besplatne, a unošenje sopstvene hrane, pića, i suncobrana je dozvoljeno. Pored plaža uvek ima nekoliko bistroa gde se prodaje snek, kao što je fougasse (fugas), lokalna vrsta pizze.
La Plage Publique de Beau Rivage je jedna od najboljih javnih / besplatnih plaža u Nici, nalazi se u neposrednoj blizini starog grada. Svako jutro se čisti, ima tuševe (topli tuš je oko 2€), toalete (oko 50 centi), kao i sefove za stvari i torbe (oko 2€). Plažom patroliraju i prodavci hladnog pića i krofni.
La Reserve je mala, ali vrlo popularna javna / besplatna plaža, sa tuševima i toaletima, kioskom na ulazu. Nalazi se levo od tvrđave, odmah pored škole za jedrenje i preko puta parka Parc Vigier (Park Vižie).
ATRAKCIJE
Vieux Nice (Stara Nica) je splet uskih i krivudavih ulica, sokaka i prolaza, sa živopisno obojenim kućama i prodavnicama. U Starom gradu se nalazi i Cours Saleya, cvetna pijaca koja je otvorena svakog dana, od 6 ujutro. Ponedeljak je rezervisan za buvlju pijacu.
Colline du Château je park smešten na brdu između starog grada i luke. Okružen je tipično mediteranskim rastinjem kao što su bor, rogač, smokva, i aloja. Ima impresivan vodopad, igralište za decu, a tu se nalaze i srednjevekovne ruševine, kula Tour Bellanda (Kula belanda) i Musée Naval (Pomorski muzej). Pogled koji se odatle pruža na Baie des Anges (Zaliv anđela) je spektakularan.
Tour Bellanda je masivna okrugla kula iz 16. veka, u kojoj je danas smešten Musée Naval (Pomorski muzej). U ovoj kuli je 1831. Hektor Berlioz komponovao uvertiru za operu Kralj Lir.
Musée Naval (Pomorski muzej) je relativno mali, ali sa dobrom postavkom brodskog oružja i instrumenata za navigaciju, kao i neverovatno preciznih maketa brodova.
Promenade des Anglais (Šetalište Engleza) je čuveni korzo duž obale. Ime je dobio po bogatim engleskim turistima koji su u 18. veku organizovali njegovu izgradnju, a lokalci ga danas zovu samo La Prom.
Hotel Negresco je sagrađen 1912. po projektu rumunskog arhitekte Anri Negreska. Uspeh hotela bio je kratkog daha, jer je ubrzo izbio prvi svetski rat, Negresco je pretvoren u bolnicu, a po okončanju rata je otišao pod stečaj. Porodica Augier (Ogije) je kupila hotel 1957. i luksuzno ga opremila, između ostalog fascinantnom kolekcijom umetničkih dela. Ručak u hotelskom restoranu košta od 45€ do 60€, a jedna od popularnijih narudžbina je Découverte (meni degustacije, u prevodu otkriće) po ceni od 130€. Negresco je 2003. stavljen u vrh liste od najboljih hotela sveta koju sastavlja kompanija The Leading Hotels of the World.
Quai des Etats - Units (Kej Sjedinjenih država) je korzo pored mora između Promenade des Anglais i kule iz 16. veka Tour Bellanda.
Musee d'Art Moderne et d'Art Contemporain (Muzej moderne i savremene umetnosti), ulica Promenade des Arts. Pored slika i skulptura, u muzeju je izloženo i više konceptualnih instalacija. Na krovu postoji terasa odakle se pruža fascinantan pogled na panoramu grada. Ulaz: besplatan.
NOĆNI ŽIVOT I KLUBOVI
Blu Boy Enterprise (9, rue Spinetta) najpoznatiji klub u gradu, postoji već 20 godina, i podjednako privlači i gej i strejt klijentelu. Pušta se house, disco, i funk, a klub radi svakog dana od sumraka do svitanja. Ispred ulaza su česte gužve.
Disco Butterfly (67, Que des Etats-Unis) je jedan od novijih kubova u Nici. Devojke ulaze besplatno do 00.30, a studenti imaju popust na piće, tako da je klub uvek pun mladih koji su spremni za zabavu. Često gostuju najpoznatiji DJ-evi, a pušta se i house i garage, i techno i disco. Otvoren je petkom i subotom.
Le Ghost (3 Rue Barillerie) jedan od vrlo hype klubova u Nici. Enterijer je u crnoj i crvenoj boji, postoji više separea, a piće je oko 4€. Pušta se jazz, house, trip-hop, i broken beat. Otvoren je svakog dana.
SMEŠTAJ
Nica je pravi veliki turistički centar u kojem se nalazi smeštaj svake vrste, od hostela, preko manjih i jeftinih hotela, do luksuza.
Villa Saint Exupery je 5 godina za redom bio izglasan za najbolji hostel u Francuskoj. Smešten je u nekadašnjem manastiru koji je pripadao katoličkom redu Karmelićana. Dvokrevetna soba u sezoni je 40€, a izvan sezone oko 25€.
Backpacker's Hostel Chez Patrick nalazi se 15 minuta hoda od mora i La Prom-a, i 5 minuta od železničke stanice. Dvokrevetna soba je u sezoni oko 55€, a izvan sezone 40€.
KLIMA
Nica ima mediteransku klimu sa blagom temperaturom tokom cele godine. Leti je između 20˚C i 30˚C, a zimi od 10˚ C do 20˚C.
Kiše ima umereno, najviše u novembru i decembru, a najmanje u julu. Sneg ne pada skoro nikad.

четвртак, 23. јул 2009.

Bermudska ostrva

Britanska kolonija( od 1684.)

Drzavno uredjenje-parlamentarna demokratija

Prestonica-Hamilton(15 000 stanovnika)

jezici-engleski

Valuta-bermudski dolar

Religija-protestantizam(23%)

Povrsina-53km2

Stanovnistvo-67 837 stanovnika

Najvisa tacka-Taun Hil(76m)

Vojne baze-dve i pripadaju SAD

Uganda

Povrsina-236 640km2 (od kojih je preko 36 000 pokriveno vodom)

Stanovnistvo-30 263 000 stanovnika (2007)

Putna mreza-27 000km

Najvisi vrh-Margarita(5110m)

Zvanicni naziv-Republika Uganda

Prestonica-Kampala

Najveci gradovi-Gulu,Lira,Dzindza,Mbale

Jezici-engleski(zvanicni jezik),ganda,svahili

Religija-hriscanstvo(66%),animizam(18%),islam(16%)

Valuta-engleski siling

Broj aerodroma-33,najveci Entebe(u blizini Kampale)

Izrael



Zvanicni naziv-Izrael

Drzavno uredjenje-republika(parlamentarna demokratija

Prestonica-Jerusalim

Valuta-sekel

Jezici-hebrejski,arapski

Religija-judaizam(76,5%,islam 15,9%,hriscanstvo 2,1%)

Glavna luka-Haifa

Povrsina-20 770km2

Stanovnistvo-7 233 701 stanovnika

Najvisi vrh-Meron(1208m)

Najveci gradovi-Tel Aviv-Jafa,Haifa,Rison Le Sion

понедељак, 20. јул 2009.

Litvanija



Zvanicni naziv-Republika Litvanija

Drzavno uredjenje-republika

Prestonica-Viljnus(542 782 stanovnika)

Jezici-litvanski(zvanicni),ruski,poljski

Valuta-litas(1993. godine)

Religija-hriscanstvo(prevashodno katolici)

Najduze reke-Njemen,Verta

Povrsina-65 200km2

Stanovnistvo-3 355 179 stanovnika

Najvisi vrh-Juozapines(292m)

Broj jezera-preko 3000

Duzina obale-99km

Juzna Koreja

Zvanicni naziv-Republika Koreja

Prestonica-Seul

Povrsina-98 480km2

Stanovnistvo-49 045 000 stanovnika

Industrijski centri-Seul,Icon,Tedzon,Pusan,Ulsan,Tegu,Masan

петак, 10. јул 2009.

Dunav

Dunav u Srbiji „ostavlja” 588 kilometara ili jednu petinu svog toka. Taj prostor vrvi od kontrasta.

Dunav najpre izgleda kao velika lenčuga koja se tromo vuče kroz nepreglednu ravnicu, a zatim kao gorostas koji se bori sa liticama Đerdapa. Na njegovim obalama pulsiraju veliki urbani centri, ali obitavaju i središta prirodne divljine. Sve u svemu, Dunav pruža mogućnosti za izletnički i vikend-turizam Bez obzira na to da li živimo na njegovim obalama ili se često približavamo Dunavu zbog posla, školovanja ili drugih razloga, tok velike evropske reke kroz Srbiju najčešće ne doživljavamo kao jednu celinu. Tome je donekle kriva „oficijelna” geografija koja nas je naučila da je sever naše zemlje ravničarski kraj na rubu srednje Evrope, da posle Beograda na južnoj obali Dunava počinje Balkan, da zatim ova reka sa Đerdapskom klisurom „uvire” u Karpate. Tačno je, na svom toku kroz Srbiju Dunav nailazi na svakojake kontraste. Pomenuti Đerdap sa impozantnim visovima i nepregledna ravnica kod Apatina su zaista kao „nebo i zemlja”. Slično se može reći i za sledeće: urbani centri poput Beograda ili Novog Sada dinamično pulsiraju noću kao i danju, dok u Specijalnom rezervatu prirode „Gornje Podunavlje” ima mesta na koja jedva da je kročila ljudska noga. Baš zbog svega toga, kada se sagleda kao jedna celina, postaje jasno koliko nam bogatstvo različitosti daje Dunav.
Druga po dužini reka u Evropi (posle Volge), u Srbiji „ostavlja” 588 od 2.888 kilometara, što je oko jedne petine ukupnog toka. Na njegovim obalama su gradovi Apatin, Bačka Palanka, Novi Sad, Beograd, Smederevo, a daleko nisu ni Sombor, Pančevo ili Požarevac. Uz sam Dunav ili u neposrednoj blizini su neke od najvećih turističkih atrakcija Srbije.

Bački Monoštor – Sombor – Apatin – Bačka Palanka - Čelarevo

Dunav dolazi do Srbije u blizini Bezdana, na krajnjem severozapadu Vojvodine. Tu se nalazi Specijalni rezervat prirode „Gornje Podunavlje” koji se prostire na skoro 20.000 hektara. U očuvanom ambijentu koji čine šume, močvare i ritovi glavna atrakcija je ritski jelen. Tu obitava 230 vrsta ptica, 55 vrsta riba, 51 predstavnik familije sisara, 11 iz grupe vodozemaca. U obližnjem Bačkom Monoštoru je moguće pogledati postavku stare šokačke nošnje, a kod tamošnjih ugostitelja uživati uz specijalitete tradicionalne kuhinje. Oko 130 kilometara, sve do Bačke Palanke, Dunav je prirodna granica sa Hrvatskom. Prvi naš grad na njegovoj obali je Apatin. To mesto ima dugu tradiciju pivarstva koja datira od polovine 18. veka, a poznato je i po specijalitetima od rečne ribe koji se služe po čardama na samoj obali Dunava. Banja Junaković sa kompleksom bazena udaljena je tri kilometra od Apatina, a Sombor – grad boemskog života, oko 16 kilometara. Između Apatina i Palanke je manastir Bođani, kao i ostaci srednjovekovnog grada Bača po kome je Bačka dobila ime. Bačka Palanka je sledeći grad na Dunavu. U njegovoj okolini je više turističkih atrakcija. Neposredno pored Palanke je Park prirode „Tikvara”, a na udaljenosti od 11 kilometara je Specijalni rezervat prirode „Karađorđevo”, poznat kao omiljeno odmorište nekadašnjih vladara iz kuće Karađorđevića, a kasnije i Josipa Broza Tita. Oko 14 kilometara nizvodno od Palanke je Čelarevo, drugo pivarsko središte Srbije. Tamo se nalazi dvorac Dunđerskih, arhitektonsko ostvarenje iz pretprošlog veka.

Fruška gora Irig – Vrdnik - Fruškogorski manastiri – Sremski Karlovci -

Beška Od Budimpešte Dunav plovi u pravcu juga, ali posle Vukovara dočekuju ga obronci Fruške gore zbog čega velika reka narednih osamdesetak kilometara plovi pravcem zapad-istok. Jedina planina u Vojvodini svojevremeno je bila ostrvo u Panonskom moru. Ovo područje danas je nacionalni park. Osim ambijenta koji fascinira na svakom koraku (Ledinačko jezero, izletišta Stražilovo, Popovica, Zmajevac, Iriški venac), Fruška gora nudi i bogato kulturno-istorijsko nasleđe. Na njoj se nalazi 16 pravoslavnih manastira. Sremski Karlovci su se smestili na severnim padinama ove planine, nedaleko od obale Dunava. Ovaj gradić je veoma važan u srpskoj istoriji, dugo je bio središte nacionalne kulture, školstva i crkve. Centar grada krase očuvane barokne građevine, po okolnim podrumima moguće je probati vina vrhunskog kvaliteta (karlovački „bermet” se pio čak i na „Titaniku”). Nizvodno je Beška nad kojom se nadvio most koji tu prelazi Dunav. Osim terasa sa prelepim pogledom, kafane u ovom mestu će ponuditi odlične riblje specijalitete i dobro vino.

Beograd – Ečka – Carska bara - Zrenjanin

Kada Fruška gora posustane i kad se njeni poslednji brežuljci stapaju sa ravnicom, stiže se do Slankamena. Na suprotnoj, levoj obali je ušće Tise koja deli Bačku od Banata. U blizini, kraj puta Beograd-Zrenjanin je Specijalni rezervat prirode „Carska bara” koji je bio omiljeno lovište austrougarskih vladara. Bujan ekosistem se razvio oko rukavca koji je reka Begej odavno napustila. Tu se nalazi i etno-selo „Tiganjica” sa mini-zoo vrtom. Nedaleko od „Carske bare” je mesto Ečka sa dvorcem u kojem je svojevremeno svirao Franc List.

Pančevo – Kovačica - Banatski Brestovac („Ponjavica”) – Kovin – Bela Crkva

Dunav ima svoje adute i u okolini Beograda, odnosno Pančeva. Na desnoj obali, jugoistočno od prestonice je Vinča gde su ostaci jedne od najznačajnijih evropskih kultura iz kamenog doba. Na suprotnoj obali, kraj ušća Tamiša u Dunav je Pančevo. Okolina ovog grada nudi brojne mogućnosti za izlete. Obližnja Kovačica je svetski centar naivne umetnosti. Kraj Banatskog Brestovca je Park prirode „Ponjavica”, nešto dalje je Kovin. Popularno izletište je Bela stena na jednoj od dunavskih ada. Preko Deliblatske peščare stiže se do Bele Crkve.

Smederevo – Kostolac (Viminacijum) - Ram – Veliko Gradište (Srebrno jezero)

Smederevo je srednjovekovni prestoni grad Srbije kojim i danas dominiraju ostaci velike tvrđave. Gradski centar je lepo sređen, u okolnim uličicama su dobri restorani u kojima se uživa uz kulinarske specijalitete i dobro vino. U blizini je vila „Zlatni breg”, letnjikovac kraljevske porodice Obrenovića. Nizvodno od grada, u blizini Kostolca je arheološki lokalitet Viminacijum koji je bio glavni grad rimske provincije Gornja Mezija. Još dalje su ostaci srednjovekovnog utvrđenja Rama, a pored Velikog Gradišta, tik uz Dunav, je Srebrno jezero.

Veliko Gradište – Golubac - Donji Milanovac (Rajkova pećina) - Kladovo

Od Gradišta Dunav drastično menja ambijent jer iz ravnice ulazi u veliku Đerdapsku klisuru, najdužu i najveću u Evropi. Njen početak označava stari Golubački grad. Dve veštačke brane su ukrotile nekada hirovit Dunav na ovom području. U klisuri se nalaze značajni arheološki lokaliteti, od kojih je najpoznatiji Lepenski vir (nedaleko od Donjeg Milanovca), kao i ostaci Trajanovog mosta i njegova tabla. U samoj klisuri je nekoliko dobrih restorana, prenoćište je moguće pronaći u Milanovcu i u Kladovu. Reka koja spaja Dunav izvire podno nemačke planine Švarcvald, a posle 2.888 kilometara stiže do Crnog mora. Druga je po dužini reka u Evropi, a ima najveći rečni sliv na starom kontinentu. Reka prolazi kroz ili čini granicu 10 država i to: Nemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju, Rumuniju, Bugarsku, Moldaviju i Ukrajinu. Među brojnim gradovima koji se nalaze na njegovim obalama su i četiri prestonice, Beč, Bratislava, Budimpešta i Beograd. Od kraja marta do početka oktobra ovom rekom krstari na stotine turističkih brodova. Sve popularnija rečna krstarenja, inače jedan od najskupljih vidova turizma, traju i do mesec dana. Luksuzni rečni brodovi najčešće kreću iz Amsterdama, Pariza ili drugih zapadnoevropskih gradova, zatim Rajnom i sistemom kanala stižu do Dunava. Neke od tura skreću za Prag, druge završavaju u Budimpešti. Ipak, najveći broj brodova plovi sve do široke delte Dunava u Crnom moru, a neki stižu u Istanbul. Putnici se najčešće zadržavaju po dva ili tri dana u velikim gradovima kao što su Amsterdam, Pariz, Beč i Budimpešta, po jedan dan su u Bratislavi, Beogradu. U našem glavnom gradu godišnje pristane oko 500 rečnih krstarica. Neke od tura podrazumevaju i višesatne obilaske manjih gradova, u Srbiji je to Novi Sad, a ponekad i Smederevo. Kada je reč o našoj zemlji, mnogi brodovi se zaustavljaju pored Viminacijuma u blizini Požarevca. Naročita atrakcija na ovim krstarenjima je prolazak kroz Đerdapsku klisuru.

Drina

Reka Drina je oduvek privlačila čoveka, baš zbog toga što je „opasna”, krivudava, brza, hladna, a toliko lepa da joj je teško odoleti.

Mesto gde se slavni holivudski glumac Robert de Niro zaljubio u ovu reku pa je, kako kažu, svojoj kćerki dao ime Drina, nazvano je Sunčana reka. Sportsko rekreativni kompleks nadomak Loznice i Banje Koviljače, na reci Drini u Gornjoj Koviljači, pored magistralnog puta Šabac-Loznica-Zvornik, stvoren je za uživanje, odmor i oslobađanje od stresa.


Ovde je moguće boraviti i duže u kućicama za smeštaj gostiju (50 mesta) koje su dobile imena po poznatim ličnostima koja su ovde boravila, a svakako je najatraktivnija ona u kojoj je boravio slavni glumac, pa je i jedna ulica u naselju dobila njegovo ime. Pored kućica za smeštaj gostiju tu je i Nacionalna kuća sa 135 mesta, letnja bašta, otvoreno ognjište i pečenjara, letnjikovac, biznis sala (100 mesta), uređena drinska obala sa šljunkovitom plažom, tereni za sport i rekreaciju, ergela sa nekoliko konja i jednim magarencetom. Tu su sportski tereni za fudbal, odbojku na pesku, košarku i tenis, a moguća je i obuka. Ovde ćete pronaći razonodu uz badminton, stoni tenis, zabavni park za decu, školu jahanja i jahanje na duge staze pored reke i po obližnjim planinama Gučevo i Goranja, staza za džoging (duga 5000 metara) i pilates program. Ovde je moguće skupljati lekovito bilje i brati gljive uz pomoć dobrih poznavalaca, ali i doživeti planinsku avanturu uz vodiča. Svakodnevno je moguće organizovati i izlete: spust Drinom, vožnja čamcem, vožnja fijakerom, nordijsko skijanje (zimi), vožnja džipovima i biciklima, ali i letenje paraglajderom, izleti iznenađenja. Za ljubitelje lova i ribolova ovde postoje idealni uslovi.

Mauricijus




Ako postoji raj na zemlji, svetski putnici kažu da je jedno tačno: on se nalazi na Maurucijusu, nevelikom ostrvu vulkanskog porekla u Indijskom okeanu .


Za Mauricijus kažu da je raj na zemlji. Ko može da izdvoji dovoljno novca i vremena da bi se zaputio do ove ostrvske zemlje neće zažaliti. Uživaće u njenim prirodnim lepotama, jer je to zemlja koja se ugnezdila u Indijski okean. Nalazi se na oko 855 kilometara istočno od Madagaskara i na 2.000 kilometara udaljenosti od istočne obale Afrike. Mauricijus su otkrili Portugalci davne 1505. godine, a vrlo je interesantno da se oko ostrva, kao ogrlica, nalazi koralni greben koji ga štiti od velikih talasa kao i ajkula. Zato je plivanje u laguni potpuno bezbedno za razliku od većine drugih okeanskih ostrva. Klima na ostrvu je tropska, što porazumeva da su zime tople i suve, a leta vlažna i vrela. Dodo, izumrla vrsta ptica koje su živele samo na Mauricijusu, bile su potomci podvrste golubova. Kako nisu imale prirodnih neprijatelja, izgubile su potrebu da beže od predatora i tokom evolucije izgubile su moć letenja. Živele su i gnezdile se na zemlji hraneći se voćem koje je padalo sa drveća. Portugalci, kao prvi ljudi koji su kročili na tlo ostrva, osnovali su koloniju koja je uglavnom služila trgovačkim brodovima kao mesto za odmor na dugom putu ka Indiji. Dodo, koja je težila i do 25 kilograma, bila je odličan izvor svežeg mesa i Portugalci su ih rado lovili i uživali u ukusnom mesu. Po odlasku Portugalaca, na ostrvo dolaze Holanđani koji osnivaju pravu koloniju i sa sobom donose domaće životinje, a uz brodove dolaze i pacovi koji se kasnije naseljavaju na ostrvo. Sve ove životinje hranile su se jajima ptice dodo, čime su vrlo brzo dovele do njenog izumiranja. Predanje kaže da je poslednji primerak ptice dodo ubijen 1681. godine.Ipak, dodo je ostao večno da živi – nalazi se na grbu Republike Mauricijus. Glavni i najveći grad je Port Luis, koji se nalazi na zapadnoj strani ostrva. Najpoznatije turističke destinacije nalaze se na severozapadnoj i severnoj strani ostrva, a među njima se ističe Grand Bej sa velikim brojem hotela.


Na ostrvu živi 1,2 miliona stanovnika. Možda deluje neuobičajeno, ali na Mauricijusu su dva jezika zvanično u upotrebi. To su engleski i francuski. Govori se i kreolski jezik. U poslednjim decenijama ekonomija Mauricijusa se značajno oslanja na turizam, naročito u severnom delu ostrva, gde je izgrađen veliki broj hotela visoke klase. U njih na odmor dolaze mnoge poznate ličnosti, od političara do umetnika, sa svih strana sveta. Na ovom nevelikom ostrvu nema mesta za masovni turizam, ali je to nadoknađeno ekskluzivnim turizmom. Da bi se iskoristile sve prirodne blagodeti, na obali okeana podignuti su luksuzni hoteli, svi visoke klase, sa četiri, pet i šest zvezdica. To su stilski hoteli, u čiju gradnju je uložen dodatni napor da se ne poremeti kolorit okruženja. Svaki od njih ima vlastitu peščanu plažu i golf teren, kao i teniska igrališta, teretane, bazene, ali i brojne restorane. Interesantna je i ostrvska kuhinja. Ona je svojevrsna mešavina indijske, francuske i kreolske kuhinje. Odlikuje se korišćenjem začina. Stanovništvo najčešće večeri provodi u nekom od velikog broja restorana širom celog ostrva i može se naći hrana za svačije ukuse, od indijskih restorana, preko kineskih, kreolskih, južnoafričkih pa do restorana sa evropskom kuhinjom. Takođe su prisutni i veliki svetski lanci restorana. Mauricijus može da se pohvali i kvalitetnim pivom, kao i rumom. Dok je severni deo ostrva, uz obalu od severozapada, preko severa do severoistoka, uglavnom okrenut turizmu, pa se tako i stanovništvo u tom delu ostrva uglavnom odlučuje za uslužne delatnosti, južni je više okrenut poljoprivredi i ribolovu.

Rio De Zaneiro




opste informacije o Brazilu mozete procitati OVDE


Ogroman konglomerat kultura, rasa i nacija, baš kao i sam Brazil, Rio je spoj nespojivog, grad frenetičnog hedonizma i preterivanja u svemu.

I pored neopisive gužve, sveprisutnog kriminala, sirotinjskih naselja koja niču kao pečurke i šire se neverovatnom brzinom, oronulih delova grada za koja niko ne mari, Rio je i dalje jedan od najprivlačnijih gradova sveta.
Brda raskošnog rastinja i netaknute obale zaliva Guanabara otkrila je prva portugalska ekspedicija predvođena Pedrom Alvaresom Cabralom još 1500, da bi u sledećem navratu portugalski navigatori, kojima je komandovao Gaspar de Lemos, bacili ovde svoja sidra, krstivši koloniju imenom Rio de Janeiro de Sao Sebastiao, verujući da su se iskrcali na ušće reke i to na dan Sv. Sebastijana koji pada u januaru, pa otuda ime „Januarska reka“. Tek tridesetak godina kasnije portugalski dvor šalje prve kolonizatore, sukobivši se sa Francuzima koji su naselili teritoriju današnjeg Rio de Žaneira još početkom veka i nisu pristali da je prepuste Portugalcima bez borbe, ali su do 1650. bili proterani.
Krajem 17. veka u pokrajini Minas Gerais ( Žerais) pronađeno je zlato a početkom 19. veka kompletan portugalski dvor se seli u Rio bežeći pred Napoleonovim osvajanjima. Kada se 1822. godine, kraljevska porodica vratila u Portugaliju i Brazil dobio nezavisnost, rezerve zlatne rude su već potrošene i primat preuzima kafa, kao novi izvor prihoda. Uprkos konstantnoj transformaciji, grad je i dalje imao izgled kolonijalne provincije sve do početka 20. veka kada se konačno pristupa izgradnji širokih gradskih avenija i podizanju palata u maniru francuskog stila Bel Epok. Iako je od 1960, prestonica Brazila premeštena iz Ria u Braziliju, Rio je bio i ostao kulturni epicentar zemlje.
Najlepši doživljaj kada se započne obilazak Ria je pogled sa njegova dva najpopularnija brda, gde je i sam uspon atrakcija. Prva destinacija je Korkovado.
Korkovado (“grbavac” na portugalskom)sa svojih 710m se ugnezdio u sred najveće urbane šume na svetu – nacionalnog parka Tižuka (Floresta da Tijuca). Ideja da se izgradi železnica sa uspinjačom za radoznale Karioke i turiste rodila se vrlo rano, pa kako je Rio od svog postanka nosio epitet kulturne prestonice Brazila, uspinjača je otvorena već 1884. Pokreće se preko električnog pogona i samim tim ne zagađuje okolinu svog prirodnog okruženja. Železnica se penje nekih dvadesetak minuta, brzinom ne većom od 15km na sat, čitavom trasom oivičena gustišem, osim na jednom mestu gde se samo u par sekundi otkriva parčence fantastičnog pejsaža, ukoliko ste zauzeli sedište na levoj strani vagona, dajući vam tek nagoveštaj šta vas čeka na vrhu.
Po izlasku iz voza, ulazi se u lift koji vodi do vidikovca. Na platou, zakrčenom stotinama turista sa svih meridijana, dočekuje vas snažan vetar, pogled od 360 stepeni i monumentalna statua Hrista Spasitelja, koja je fotografisana iz svih mogućih uglova, obišla svet i proslavila Rio. Statua je podignuta 1931, i visoka je 38 metara. Konstruisana je sa raširenim rukama kao da želi da prigrli grad, težina joj je preko hiljadu tona a može da izdrži udare vetra jačine do 200km na sat.
Korkovado neprestano nadleće jato fregata, interesantnih ptica koje Karioke nazivaju čistačima okeana. Vidikovac je napravljen tako da možete idući u krug , pogledom da obuhvatite ceo grad, njegove zalive, uvale i lagune, da naslutite svih 80km njegovih plaža, među kojima su najpoznatije Ipanema, Kopakabana, Botafogo i Flamengo, most Niteroi koji spaja istoimeni deo grada sa Riom, lagunu Lagoa Rodrigo de Freitas, botaničku baštu ( “Jardim Botanico”), stadion Marakanu, i pravu košnicu koja se komeša i ne posustaje 24 sata. Sa Korkovada se pruža divan vidik i na ono drugo brdo, valjda najpoznatije na svetu – Glavu šećera. I onda shvatite zašto Rio de Žaneiro nosi epitet “Cidade Maravilhosa” - veličanstvenog grada.
Glava šećera (Pao de Acucar), simbol grada Ria, su u stvari dve formacije povezane žičarom. Uspon se sastoji iz dve etape, žičarom se najpre penje na manje brdo (Morro da Urca) posle čega sledi presedanje i vožnja na ono veće. Kako se Glava šećera nadvila nad samim okeanom, pogled sa nje nudi jednu novu perspektivu , različitu od one koju ste imali na Korkovadu. Ovde se treba zadržati što je duže moguće, jer kad siđete na zemlju, jedan deo čarolije nestaje. Na Glavi šečera je tog dana bila takva navala turista da smo u redu za povratak žičarom, čekali dobrih sat vremena i to na suncu. Vodič nam je skrenula pažnju da se u suvenirnici na Glavi šećera prodaju najlepše izrađeni predmeti od drveta koji se ne mogu naći na drugim mestima u Riu. Bila je u pravu. Ako se dogodi da nesmotreno zalutate u kraj koji je isto tako mračan kao i njegova reputacija, može vas iznenaditi jedan nesvakidašnji običaj koji praktikuju stanovnici Ria. Kad primete da je grupa sa nečasnim namerama bacila oko na nekog turistu, momentalno će opkoliti stranca sa svih strana i nastaviti zajedno sa njim sve dok džeparoši ne shvate poruku i ne odustanu od svoje namere. U prvom momentu svakome će se od ove predstave odseći noge, ali će ubrzo shvatiti da je u pitanju neobična solidarnost koja nekad može da spase i život.
Boravak u Riu pruža mogućnost da se postepeno naviknete na melodiju portugalskog jezika. U početku ovaj neobičan jezik zvuči čudno, ali vremenom nehotice i sami pokušavate da ponovite reči koje čujete, i vežbate reč „Kopakabaaaana“ koja se izgovara sa jednim dugim „a“ na pretposlednjem slogu, potpuno drugačije nego što smo mi to zamišljali.
Posle izleta na Korkovado i Glavu šećera, neminovno sledi odlazak u istorijski centar grada. Najzgodnije je koristiti metro do stanice „Cinelandia“, središtu mnogobrojnih bioskopa i pozorišta i velikim otvorenim prostorom koji predstavlja omiljeno stecište za političke govornike po ugledu na londonski Hajd Park. U neposrednom komšiluku se prostire i najlepša ulica grada Rio Branco, koja je projektovana 1905. po ugledu na pariska Jelisejska polja, sa čak 115 građevina u klasicističkom stilu od kojih je danas ostalo nažalost samo desetak. Na njenom početku, jedna za drugim se ređaju zdanja operske kuće (Teatro Municipal), Nacionalne biblioteke i Muzeja likovnih umetnosti, divne građevine u francuskom neoklasičnom stilu (Museu Nacional de Belas Artes). Muzej čuva dela vodećih brazilskih umetnika 19. i 20. veka uključujući i platna najpoznatijeg brazilskog moderniste Candido-a Portinari-ja. Krećući se prema jugu u pravcu avenije Avenida Republica do Chile, nailazi se na Metropoliten katedralu, nezgrapnu tvorevinu od armiranog betona koja prosto šokira svojom ružnoćom. Sagrađena je sa ciljem da primi pet hiljada vernika, a bez obzira iz kog ugla se posmatra jedino našta asocira je svemirska sonda sa početaka vasionskih osvajanja. Na tavanici katedrale izrađen je krst od raznobojnog vitraža i to je ujedno jedini detalj koji zavređuje pažnju. Zbog stalno prisutnih talasa i snažnih struja, na koje će vas upozoriti svaki stanovnik Ria, zaboravite na plivanje u vodama Atlantika. Odlazak na Kopakabanu će se svesti pre na brčkanje u plićaku ako ne mislite da sebe dovodite u opasnost. I ono čega se svako pridržava kao nepisanog pravila jeste da se na plažu ne nosi ništa sa sobom. Plaže Botafoga i Flamenga odavno nisu za kupanje zbog zagađenosti.
Ali zato ukoliko ste željni lenstvovanja na plaži sa dozom šika i stila, Karioke će vam preporučiti odlazak na Ipanemu. Ipanema je znatno bezbednija za strance, mirnija i intimnija, a u njenoj neposrednoj blizini, odvojen kanalom je otmeni deo grada Leblon, sa lepim kućama, uređenim vrtovima, čistim ulicama i drugačijim komšilukom, tako da se na trenutak pitate da li ste uopšte više u Riu. Za razliku od Zone Sul, ovde nema ogromnih šoping molova i masovne potrošačke groznice, već prevladavaju manji i skupi butici. Najprijatnija šetnja ove vrste je sigurno ulicom Rua Visconde de Piraja gde je većina prodavnica smeštena u prijatnoj hladovini pod arkadama.
Dobrim delom Ipaneme i Leblona proteže se laguna Rodrigo de Freitas koja je poznata po tome što se na njenoj površini svake godine postavlja ogromna novogodišnja jelka sa fantastičnim svetlosnim efektima. Za novogodišnju noć na ulice Ria sjati se i do dva miliona duša a glavni šou je upravo ovde, uz muziku, vatromet i svakakve druge ludorije. U vreme mog boravka, iako je uveliko prošao 1. januar, jelka je i dalje stajala kao atrakcija i privlačila poglede posebno uveče, kad na njoj počnu da se pale kaleidoskopi raznobojnog svetla bez ijednog ponavljanja. U neposrednoj blizini Leblona prostire se fascinantna botanička bašta (Jardim Botanico), još jedno čudo Rio de Žaneira, koja je toliko velika da se turistima ne preporučuje njen obilazak bez pratnje vodiča jer je bilo slučajeva da se u njoj izgube. Botaničku baštu je osnovao portugalski kralj Žoao VI (Joao) 1808. godine za vreme svog izgnanstva u Brazilu. Tokom godina broj posađenih vrsta polako se povećavao i dostigao cifru od 5000 primeraka tropskog i subtropskog rastinja, među kojima je najimpresivniji drvored od 134 kraljevske palme.
Obilzak grada obuhvata i posetu Marakani, gde sa plaćenom ulaznicom možete da obiđete ceo stadion, svlačionoce, hodnike, teretanu čak i osetite njegovu travu pod nogama i odgledate mali show sa loptom na delu terena koji je za to predviđen. Svi znaju sa kakvom strašću Brazilci doživljavaju fudbal, a ovde od lokalnog vodiča možete da čujete i to da, ako ne-daj-bože Brazilci izgube utakmicu na svom stadionu, sutradan niko nije obavezan da dođe na posao, jer je dan nacionalne žalosti. Ali isto je i kad pobede, slavlje traje najmanje 24 sata pa opet sutradan ne moraju na posao jer se podrazumeva da je to dan nacionalnog slavlja. Kad je fudbal u pitanju nestaju sve socijalne razlike jer u njemu podjednako uživaju i za njega žive svi stanovnici Ria.
Za one koji nisu ljubitelji karnevala, odlična prilika da uživaju u sambi je odlazak u neki od noćnih klubova. Ovo zadovoljstvo dosta košta, a u samom klubu skupo je i piće i slikanje. Za nešto manje od dva sata može se odgledati bogat program sa sambom i etno plesovima Brazila, mada se samba kao i „musica popular brasiliera“ izvodi u gotovo svim barovima širom metropole sa dobrim štimungom i zabavom. I kad se približi dan odlaska, imate utisak da ste videli sve, a onda shvatite da je to samo varka. Udobno ušuškanu u svom sedištu, tiho brujanje džambo džeta postepeno me je odvlačilo u san, dok je sigurno zaranjao u brazilsko nebo, ostavljajući za sobom divno toplo leto i čudesni svet južne zemljine polulopte. Na daleka prekomorska putovanja oduvek su se otiskivali oni sa neodoljivom željom da utole glad za upoznavanjem drugih svetova, a ja sam načela tek delić, i znam da ću još dugo sređivati misli i ređati slike u glavi. Ali svaki trenutak, svako lice koje sam videla, svaki kutak u koji sam zavirila, deo su jednog drugačijeg sveta i nikakvi filmovi, fotosi i tuđe priče ne mogu da dočaraju njegovu stvarnost. To jednostavno treba lično da se oseti i doživi.

Bula Bula Fidzi




Nekada poznati kao kanibalska ostrva, danas su Fidži raskrsnica Južnog Pacifika. Ostrva čuvaju bogatstvo tradicionalnih običaja poput ispijanja kave ili yaqona, hodanja po vatri, grnčarije i tapa crtanja na kori drveta. Pored fascinantne istorije, poseduju i drastično različite zemljane formacije, razuđene obale i podvodne hridi, zajedno skoncentrisane na relativno maloj površini. Suncem okupane plaže, plave lagune, bogate prašume i koralni sprudovi su kao iz snova! Fidži pružaju fantastična hotelska odmarališta, odličnu ishranu, smeštaj, noćni život kao i sportske i podvodne aktivnosti. Putovanje s jednog kraja na drugi kraj ostrva, ili s jednog ostrva na drugo je relativno lako i brzo, otvorenim ili klimatizovanim autobusima, hidro-avionima, katamaranima, turističkim jedrenjacima. Najbolje od svega, starosedeoci su najprijateljskiji narod na svetu čije znanje engleskog jezika doprinosi brzoj i lakoj komunikaciji. Jednom rečju, Fidži su turistička zemlja par excellence!


Veliki koralni sprudovi okružuju ostrva i ujedno su barijera talasima, tako da je okean potpuno miran uz samu obalu i pruža fantastične pogodnosti za podvodno ronjenje, plivanje i ostale aktivnosti. Temperatura vode je približna temperaturi vazduha te omogućava boravak u vodi tokom celog dana, naročito u sumrak. U hotelskom restoranu je izbor riba i morskih plodova neograničen, kao i izbor torti i kolača; svako jelo je dobro praćeno asortimanom australijskih vina i neizbežnim Fidži pivom! Pored jela spravljenih na originalni južnopacifički način, služena su i jela meksičke, grčke, i italijanske kuhinje!


Ime Fidži je izvitoperono Tonga starosedelačko ime “Viti”. Ostrva Fidžija formiraju konfiguraciju potkovice, sa Viti Levu i okolnim ostrvima na zapadu, Vanua Levu i Taveuni na severu, i Lau grupa na istoku. Ovako izvrnuta potkovica ovog arhipelaga zatvara Koro more, koje je relativno plitko i popunjeno Lomaiviti ili centralnom grupom Fidži ostrva. Površina svih ostrva zahvata preko 1 290 000 kvadratnih kilometara Južnog Pacifika. Ukoliko bi se svako ostrvo računalo, arhipelag Fidžija bi brojao preko 1000; ovako, 322 ostrva se smatraju dovoljno velikim za ljudska obitavanja, i samo 106 su naseljena. Većina ostrva su vulkanskog porekla, ostaci potopljenog kontinenta koji se pružao sve do Australije. Nijedan od vulkana nije više aktivan, mada postoji nekoliko izvora tople vode. Najveća ostrva su Viti Levu i Vanua Levu koja čine 87% od 18 272 kvadratna kilometra zemlje i naseljena su skoro sa 48% ukupne populacije.


Osnova Fidži kulture je zajedničko vlasništvo nad zemljom; fokus je na grupi a ne na pojedincu! Podeliti ono što se ima i pomoći drugima je glavni oslonac kako u odnosima među članovima porodice tako i sa susedima. Većina Fidžijaca živi na selima, na tradicionalno zajedničkom imanju. Manje-više život se odvija po starim običajima koji se teško napuštaju. Mnogi problemi se rešavaju posetom poglavici sela, sastanku sa familijom ili susedima. U takvim situacijama, primenjuju se formalni običaji, na koje su Fidžijci ponosni. Ispijanje kave yaqona ili pak Tabua tj. darivanje zuba ulovljenog kita, ili nekog drugog poklona je uobičajeno u takvim prilikama. Nijedan zahtev se ne odbija. Za razliku od starosedelaca Fidžija koji akcenat stavljaju na zajedništvo i raspodelu svakog viška proizvoda, Indijci su okrenuti ka sopstvenoj porodici kao ćeliji života. Njihovi životni ciljevi su usmereni ka obrazovanju, biznisu i poštovanju veoma striktnih porodičnih obaveza poput aranžiranih brakova.


Tradicionalno Fidži društvo je bilo hijerarhijsko, sa plemenskim grupama na čijem čelu je bio poglavica na osnovu porekla ili pak ličnim zaslugama. Plemena su bila podeljena na mataqali ili klanove, i rezidencijalne podklanove. Savezima, ili pak osvajanjem, plemena su mogla formirati konfederacije na čelu sa glavnim poglavicom. Početkom devetnaestog veka, sva moć se nalazila u rukama poglavice Bau (Cakobau) koji je kontrolisao skoro sva ostrva. Tokom vremena, zabrinut zbog eventualne nadmoćnosti ostalih poglavica i zbog toga što je bio odgovoran za dug više od 40 hiljada dolara američkom konzulu, Cakobau je 1850. godine ponudio ostrva Fidži engleskoj kraljici Viktoriji. Tek 20 i nešto više godina kasnije Fidži su postala britanska kolonija 10. oktobra 1874. godine. Prvi kolonijalni guverner Ser Artur Gordon je zabranio Fidžijcima da prodaju svoju zemlju (čak i dan danas, manje od 10% ukupne teritorije može se prodavati). Sve do posle prvog svetskog rata poglavice su upravljale selima. Tada je i najviše rangirani poglavica Ratu Sir Lala Sukuna postao vođa pokreta za oslobođenje Fidžija. Iako je umro 1958. godine (12 godina pre proglašenja nezavisnosti), njegovo vođstvo je bilo katalizator i inspiracija za borbu za nezavisnost. Manje od jednog veka kada je poglavica Cakobau predao Fidži Britaniji, 10. oktobra 1970. godine, ostrva su stekla nezavisnost.


Merdes Palas -Antalija




Potrebno je pola sata da se u gondoli preplovi bazen, a velnes centar ima sobu punu snega. Kupatila na podu imaju ogledala ukrašena čistim zlatom. Luksuzni “The Mardan Palace Hotel” otvoren je u turskoj pokrajini Antaliji i već je proglašen najvećim i najskupljim hotelom u Evropi. Ruski milijarder Telman Ismailov nije štedeo na uređenju hotela. Turski hoteli svoju ionako bogatu ponudu povećali su megalomanskim projektom raskošnog Mardan Palasa na kojem bi im pozavideli i prebogati arapski šeici. Luksuzni hotel namenjen je onima sa izrazito dubokim džepom. Ruski milijarder je u ovaj projekat uložio oko milijardu i po evra, a luksuz je vidljiv na svakom koraku i u svakom detalju. Hotel ima 560 soba i dva kraljevska apartmana u čijem su sklopu i privatni bazeni. Noćenje u apartmanu košta preko 13.000 evra, a u hotel je utrošeno 2.500 tona zlata, 500.000 kristala i 23.000 kvadratnih metara najfinijeg italijanskog mermera.


Otvaranju hotela prisustvovali su Šeron Stoun, Ričard Gir, Maraja Keri, Paris Hilton i brojni drugi, a pio se šampanjac Mouton Rothschild. Zvanice su zabavljali Tom Džons i Maraja Keri, koja je navodno samo za ovaj nastup dobila milion dolara. Svi gosti su u Antaliju dovezeni privatnim avionom, a za svoje pojavljivanje su dobili i pozamašne iznose.Putovanje gondolom sa obale na obalu bazena traje pola sata. Čaša šampanjca u ovom carstvu luksuza i hedonozma košta oko 30 evra, toaleti se kontrolišu daljinskim upravljačem, a gosti biraju posteljinu i jastuke u zavisnosti od željene tvrdoće punjenja iz “menija jastuka” koji se nalazi pored svakog kreveta. Privatna plaža napravljena je od 9.000 tona svilenkasto belog peska dopremljenog iz Egipta.


Ogroman bazen prostire se na površini od preko dva hektara, a sa jedne na drugu stranu gosti se mogu prevesti u gondoli za šta je potrebno pola sata. U sredini bazena nalazi se podvodni akvarijum sa 2.400 riba, uključujući i morske pse pa se doslovno može plivati među ribama, doduše sa druge strane stakla. U hotelu se nalazi jedanaest restorana koji predstavljaju različite svetske kuhinje. Italijanski restoran, smešten pored vode, opremljen je porcelanskim posuđem sa potpisom prestižnog Hermesa. Samo je to fino posuđe vredno preko milion i po evra.


Rapa nui-Uskrsnje ostrvo


Opste informacije o Cileu mozete procitati OVDE

Uskršnje ostrvo

Uskršnje ostrvo (Rapa Nui jezik: Rapa Nui, prevod: „Veliki Rapa“) je polinezijsko ostrvo u južnom Pacifiku koje pripada Čileu. Nalazi se 3.600 kilometara zapadno od kontinentalne obale Čilea i 2.075 kilometara istočno od Ostrva Pitkern. Otuda, ovo je jedno od najizolovanijih ostrva na svetu.

Rapa Nui nije izvorno ime ostrva. Njega su doneli radnici sa ostrva Rapa Iti (ostrva Austral, Francuska Polinezija). Izvorno ime je Te pito o te henua (Pupak sveta), ali i ovo ime izgleda potiče sa ostrva Markiz.

Ostrvo je trouglastog oblika, ima površinu od 163.6 km² i 3791 stanovnika (po popisu iz 2002.). U glavnom naselju Hanga Roa živi njih 3304.

Biljni i životinjski svet je danas jako proređen. Ostrvo je, u osnovi, pokriveno travom. Nekada su na ostrvu postojale endemične vrste palmi, grmova i drugih biljaka i ptica.

Uskršnje ostrvo je čuveno širom sveta po svojim moai statuama, koje se nalaze uz obale ostrva (vidi: Kultura Uskršnjih ostrva).

Danas je ostrvo prvorazredna turistička destinacija. Veliki broj turista je pretnja opstanku lokalne kulture i načina života.

Istorija

Evropljani su prvi put stigli na ostrvo 1722, na Uskrs, kada je holandski pomorac Jakob Rogeven stigao i zatekao 2-3 hiljade stanovnika na ostrvu. Stanovništvo je u to vreme bilo u velikom opadanju usled prenaseljenosti, uništenja šuma i drugih prirodnih resursa.

Iako se populacija kasnije povećala do 4000, sredinom 19-og veka, deportacije ropske radne snage i bolesti su smanjile stanovništvo na samo 110 (1877). Današnje stanovništvo je kombinacija potomaka ovih pra-stanovnika (60%) i došljaka iz Čilea (40%).

Ostrvo je ušlo u sastav Čilea 1888.

5. maja 1722. godine na Uskršnju nedelju, holandski admiral i moreplovac Jakob Rogeven, ploveći 4.000 kilometra istočno od Čileanske obale, postao je prvi Evropljanin koji je stigao na malo vulkansko ostrvo. Pored 4.000 stanovnika više su ga impresionirale stotine kolosalnih kamenih statua visokih i do dvadeset pet metara.
Moderno doba je u Uskršnjem Ostrvu dobilo novu temu za spekulacije.
1. Otkud na najizolovanijem mestu na planeti, komadiću vulkanskog tla, monolitne kamene glave nepoznatog porekla, teške po nekoliko desetina tona?
2. Ko je autor misterioznih hijeroglifa pronađenih na hiljadama kamenih ploča kada ni na jednom bližem ili daljem ostrvu nije zabeležen slučaj služenja pismom?
3. Kako je to ostrvce usred ničega uopšte naseljeno?
Dosadašnji pokušaji dešifrovanja hijeroglifa slažu se da kamene ploče govore o “Stvaranju” i “Istoriji” i to dotada nepoznatim, ali fascinantnim pismom. Pominju se veze sa egipatskim i Hindu hijeroglifima, a poslednjih godina, priča se o poseti vanzemaljaca koji su laserskim zracima ispisali prve kamene ploče.
Uvidom u fotografije kamenih glava na postoljima i uvidom u lasersku preciznost kojom su kameni blokovi obrađivani, ostaje se bez odgovora na pitanje koja je to civilizacija iz dubine prošlosti imala tehnologiju za obradu, a zatim i za prevoz desetine tona teških kamenih blokova. Inače, domoroci i ribari, nisu poznavali ni metal (alat) ni točak (prevoz).
Uskršnje ostrvo je najusamljenije mesto na svetu koje svojim neobjašnjivim fenomenima budi radoznalost već vekovima. Nalazi se na 3.700 kilometara od prvog kopna, usred Pacifika. Ono po čemu je Uskršnje ostrvo svetski poznato jesu ogromne kamene statue ili moai. Čudesne ljudske glave ili tela sa duguljastim glavama, velikim ušima i ovalnim očima, čije su beonjače napravljene od morskog sedefa i nalaze se na celom ostrvu. Od 276 statua, 53 imaju na glavi i čudne crvene kamene šešire. Često se nalaze u grupama, na obali, okrenute ka kopnu.Napravljene su od vulkanskog kamena i pretpostavlja se da su stare od 400 do 1.000 godina. Neke su visoke i do 20 metara, a teške i više od 100 tona.
Niko, međutim, do danas ne zna zašto su preci današnjih stanovnika ostrva pravili “kamene Bogove”, ni koga su ti ćutljivi kolosi uopšte predstavljali. Po mišljenju većine naučnika, oni nikako ne predstavljaju ostrvljane, jer tipični oblik lica kamenih statua uopšte ne odgovara obliku lica domorodačkog stanovništva.
Na severnoj strani ostrva, na plaži Anakena, koja je po legendi prva naseljena, pre petnaestak godina jedna japanska kompanija ponovo je postavila 15 skulptura moaija, koje je 1960. godine delimično uništio cunami. Tu se nalazi i nekoliko interesantnih petroglifa (slike na steni), koji prikazuju kornjaču sa ljudskom glavom, ribu i mitske motive.
Nacionalni park Rapa Nui i skoro celo ostrvo su još od 1935. godine proglašeni za nacionalni park. Pećine, platforme, moai, sela, sve je vredno obilaska.

Kolumbija



Zvanicni naziv-Republika Kolumbija

Prestonica-Bogota(8 550 000 stanovnika

Jezik-spanski i indijanski dijalekti

Valuta-kolumbijski pezos

Religija -katolici 90%,ostali 10%

Najveci gradovi-Kali,MEdeljin,Baranklija

Najvise planine-Sijera Nevadade Santa marija(5775m),Hulia(5439m),Sijera Nevada del Kokuj( 5330m)

Povrsina-1 138 910km2

Stanovnistvo-45 644 023 stanovnika

Duzina obale-1760km na Karipskom moru,1448km na Tihom okeanu

Svajcarska



Zvanicni naziv-Svajcarska konfederacija

Povrsina - 41 290 km2

Stanovnistvo-7 604 467 stanovnika

Prestonica-Bern

Valuta-Svajcarski franak

Stopa nezaposlenosti-3%

Madagaskar

Zvanicni naziv-Republika Madagaskar

Preatonica-Antananarivo (1 760 000 stanovnika)

Jezici-malgaski,francuski

Valuta-malgaski franak

Religija-animisti 52%,katolici 23%,protestanti 18%,muslimani 7%

Najvaznija ostrva-Madagaskar,Nozi Buraha,Nozi Be

Najvazniji planinski masiv-Tsaratanana(Maromokotro 2876m)

Najduza reka-Mangoki,821km

Povrsina-587 040km2

Stanovnistvo-20 653 556 stanovnika

Duzina obale-4828km

уторак, 7. јул 2009.

Saudijska Arabija



Zvanicni naziv-Kraljevina Saudijska Arabija

Prestonica-Rijad

Jezik-arapski

Valuta-saudijski rijal

Religija-100% islam (85% suniti)

Pustinje-Veliki Nafud ,Mali Nafud ,Rub al-Kali

Najvise planine-Hidzaz i Asir

Najveci gradovi-Meka,Medina,Dzedah,Al Hufuf

Povrsina-2 149 690km2

Stanovnistvo-28 686 633 stanovnika

Najvisi vrh-Dzabal Sauda(3113m)

Irska



Zvanicni naziv-Republika Irska

Povrsina- 70 280 km2

Stanovnistvo- 4 230 000 stanovnika

Najvisi vrh-Karauntuhil(1041m)

Prestonica-Dablin(505 739 stanovnika)

Drzavno uredjenje-parlamentarna republika

Jezici-engleski,irski

Najduza reka-Senon(320km)

Religija-katolici 87,6%,Irska crkva 2,9%(protestanti),ostali hriscani 1,9%,ostali 5,7%

Valuta-evro

четвртак, 2. јул 2009.

Norveska



Zvanicni naziv-Kraljevina Norveska

Drzavno uredjenje-ustavna monarhija

Prestonica-Oslo

Jezik-norveski

Valuta-norveska kruna

religija-norveska crkva 85,7%,pentikostalni pokret 1%,ostali hriscani 2,4%,muslimani 1,8%,ostali 8,1%

Povrsina- 324 220 km2

Stanovnistvo-4 660 539 stanovnika

Iran



Zvanicni naziv-Islamska Rapublika Islam

Drzavno uredjenje-islamska teokratija

Prestonica-Teheran (13 413 348 stanovnika)

Zvanicni jezik-persijski i persijski dijalekti(58%), turkijski i turkijski dijalekti(26%),kurdski(9%),luri(2%),baloci(1%),arapski(1%),turski(1%),ostali(2%)

Valuta-rijal

Religija-islam 98%(siiti 89%,suniti 9%,ostali 2%

Najduze reke-Karun,Sar el Arab,Kiziluzen,Kerhe,Safidrud,Atrek,Mand

Najveca jezera-Urmija,Namak

Planine-Elbrus,Zagros

Povrsina-1 648 000km2

Stanovnistvo-66 429 284 stanovnika

Najvisi vrh-Damavand(5671m)

Duzina obale-2440 km

Bugarska



Povrsina-110 910km2

Stanovnistvo-7 204 687 stanovnika

Duzina obale -354km

Najvisi vrh-nusala 2925m

Prestonica-Sofija 1 266 746 stanovnika

Valuta -lev

Religija-hriscanstvo(pravoslavci(82,6),islam (12,2%),ostali (5,2%)

Jezik-bugarski

Najvece reke-Dunav 470 km,Iskar,Marica