BLOGGER TEMPLATES AND TWITTER BACKGROUNDS »

петак, 10. јул 2009.

Bula Bula Fidzi




Nekada poznati kao kanibalska ostrva, danas su Fidži raskrsnica Južnog Pacifika. Ostrva čuvaju bogatstvo tradicionalnih običaja poput ispijanja kave ili yaqona, hodanja po vatri, grnčarije i tapa crtanja na kori drveta. Pored fascinantne istorije, poseduju i drastično različite zemljane formacije, razuđene obale i podvodne hridi, zajedno skoncentrisane na relativno maloj površini. Suncem okupane plaže, plave lagune, bogate prašume i koralni sprudovi su kao iz snova! Fidži pružaju fantastična hotelska odmarališta, odličnu ishranu, smeštaj, noćni život kao i sportske i podvodne aktivnosti. Putovanje s jednog kraja na drugi kraj ostrva, ili s jednog ostrva na drugo je relativno lako i brzo, otvorenim ili klimatizovanim autobusima, hidro-avionima, katamaranima, turističkim jedrenjacima. Najbolje od svega, starosedeoci su najprijateljskiji narod na svetu čije znanje engleskog jezika doprinosi brzoj i lakoj komunikaciji. Jednom rečju, Fidži su turistička zemlja par excellence!


Veliki koralni sprudovi okružuju ostrva i ujedno su barijera talasima, tako da je okean potpuno miran uz samu obalu i pruža fantastične pogodnosti za podvodno ronjenje, plivanje i ostale aktivnosti. Temperatura vode je približna temperaturi vazduha te omogućava boravak u vodi tokom celog dana, naročito u sumrak. U hotelskom restoranu je izbor riba i morskih plodova neograničen, kao i izbor torti i kolača; svako jelo je dobro praćeno asortimanom australijskih vina i neizbežnim Fidži pivom! Pored jela spravljenih na originalni južnopacifički način, služena su i jela meksičke, grčke, i italijanske kuhinje!


Ime Fidži je izvitoperono Tonga starosedelačko ime “Viti”. Ostrva Fidžija formiraju konfiguraciju potkovice, sa Viti Levu i okolnim ostrvima na zapadu, Vanua Levu i Taveuni na severu, i Lau grupa na istoku. Ovako izvrnuta potkovica ovog arhipelaga zatvara Koro more, koje je relativno plitko i popunjeno Lomaiviti ili centralnom grupom Fidži ostrva. Površina svih ostrva zahvata preko 1 290 000 kvadratnih kilometara Južnog Pacifika. Ukoliko bi se svako ostrvo računalo, arhipelag Fidžija bi brojao preko 1000; ovako, 322 ostrva se smatraju dovoljno velikim za ljudska obitavanja, i samo 106 su naseljena. Većina ostrva su vulkanskog porekla, ostaci potopljenog kontinenta koji se pružao sve do Australije. Nijedan od vulkana nije više aktivan, mada postoji nekoliko izvora tople vode. Najveća ostrva su Viti Levu i Vanua Levu koja čine 87% od 18 272 kvadratna kilometra zemlje i naseljena su skoro sa 48% ukupne populacije.


Osnova Fidži kulture je zajedničko vlasništvo nad zemljom; fokus je na grupi a ne na pojedincu! Podeliti ono što se ima i pomoći drugima je glavni oslonac kako u odnosima među članovima porodice tako i sa susedima. Većina Fidžijaca živi na selima, na tradicionalno zajedničkom imanju. Manje-više život se odvija po starim običajima koji se teško napuštaju. Mnogi problemi se rešavaju posetom poglavici sela, sastanku sa familijom ili susedima. U takvim situacijama, primenjuju se formalni običaji, na koje su Fidžijci ponosni. Ispijanje kave yaqona ili pak Tabua tj. darivanje zuba ulovljenog kita, ili nekog drugog poklona je uobičajeno u takvim prilikama. Nijedan zahtev se ne odbija. Za razliku od starosedelaca Fidžija koji akcenat stavljaju na zajedništvo i raspodelu svakog viška proizvoda, Indijci su okrenuti ka sopstvenoj porodici kao ćeliji života. Njihovi životni ciljevi su usmereni ka obrazovanju, biznisu i poštovanju veoma striktnih porodičnih obaveza poput aranžiranih brakova.


Tradicionalno Fidži društvo je bilo hijerarhijsko, sa plemenskim grupama na čijem čelu je bio poglavica na osnovu porekla ili pak ličnim zaslugama. Plemena su bila podeljena na mataqali ili klanove, i rezidencijalne podklanove. Savezima, ili pak osvajanjem, plemena su mogla formirati konfederacije na čelu sa glavnim poglavicom. Početkom devetnaestog veka, sva moć se nalazila u rukama poglavice Bau (Cakobau) koji je kontrolisao skoro sva ostrva. Tokom vremena, zabrinut zbog eventualne nadmoćnosti ostalih poglavica i zbog toga što je bio odgovoran za dug više od 40 hiljada dolara američkom konzulu, Cakobau je 1850. godine ponudio ostrva Fidži engleskoj kraljici Viktoriji. Tek 20 i nešto više godina kasnije Fidži su postala britanska kolonija 10. oktobra 1874. godine. Prvi kolonijalni guverner Ser Artur Gordon je zabranio Fidžijcima da prodaju svoju zemlju (čak i dan danas, manje od 10% ukupne teritorije može se prodavati). Sve do posle prvog svetskog rata poglavice su upravljale selima. Tada je i najviše rangirani poglavica Ratu Sir Lala Sukuna postao vođa pokreta za oslobođenje Fidžija. Iako je umro 1958. godine (12 godina pre proglašenja nezavisnosti), njegovo vođstvo je bilo katalizator i inspiracija za borbu za nezavisnost. Manje od jednog veka kada je poglavica Cakobau predao Fidži Britaniji, 10. oktobra 1970. godine, ostrva su stekla nezavisnost.


0 коментара: